Mušmula

Musmula - Mespilus germanica

Mušmula (Mespilus germanica) je voćna vrsta koja se sporadično sreće po okućnicama ali nije u značajnoj meri zastupljena u proizvodnji. Otporna je prema bolestima i štetočinama. Plodovi se mogu koristiti za preradu (marmelada, želea, rakije) ali i za jelo ali se mora sačekati puna zrelost i da plodovi postanu gnjili.

Poreklo mušmule

Mušmula pripada redu Rosales, familiji Rosaceae i srodnik je mnogih drugih, nama poznatih vrsta a među njima je i jabuka koja je kao što znamo jedna od najpopularnijih voćnih vrsta na svetu.

Mušmula, vodi poreklo sa prostora Irana, Jugozapadne Azije i Jugoistočne Evrope. Pretpostavlja se da se mušmula gaji već 3.000 godina. Bila je poznata kao gajena vrsta još u drevnom Rimu, a grčki geograf i filozof Strabo, pominje je u svom delu Geographica.

Izgled biljke

Mušmula je malo drvo, guste i okrugle krune sa pojedinačnim cvetovima. U idealnim uslovima stablo može dostići i do 8 metara visine. Ipak ovo je retkost i najčešće biljka više liči na žbun nego na stablo. Životni vek mušmule može biti i do 30-50 godina.

Listovi su tamno zelene boje eliptičnog oblika dugi 8-15 cm. Zanimljivo je da listovi pre opadanja dobiju crvenu boju. Cvetovi su krupni, prečnika 6 cm, sa pet belih latica. Mušmula cveta pozno u maju mesecu, što je čini otpornom na pozne prolećne mrazeve. Ipak, ne podnosi dobro jače hladnoće, pa gajenje u severnijim područjima može biti problematično.

Plodovi su mrke boje sa vrlo razvijenom čašicom i sa puno semenki. plodovi su čvrsti i dosta kiseli, ali tokom sazrevanja omekšavaju i njihova unutrašnjost gnjili. Meso poptuno sazrelih plodova je mekano, braon boje, ukusa slatko nakiselog. Na izgled meso ploda izgleda kao dobro ukuvani pire od jabuke. Takvi plodovi pogodni su za jelo u svežem stanju.

Uslovi za gajenje

Musmula - Mespilus germanica
Plodovi mušmule mogu se jesti kada postanu gnjili

Mušmula, najbolje uspeva u vinogradarskoj zoni i umereno toplim uslovima. Idealne su osunčane pozicije ali joj ne smetaju ni zasenjene lokacije. Zemljište mora biti ocedno, treba izbegavati teška i slabo drenirana zemljišta. Za sazrevanje plodova nije neophodna velika količina toplote, pa se mušumula može uspešno gajiti i u predelima sa svežijom klimom. Ipak, kao što je već rečeno treba imati u vidu da mušmula ne podnosi najbolje jako niske temperature pa njeno uspevanje u sverenim krajevima sa izrazito hladnom klimom može biti upitno. Ipak, u našim krajevima mušmula uspeva na gotovo svim područjima. Gajenje je moguće na nadmorskim visinama od 700 do 1.100 metara. Stablo može da podnese jače mrazeve od -20 stepeni.

Mušmula je samooplodna vrsta što znači da joj nije potreban oprašivač te vam nije potrebno više od jednog stabla da bi imali redovan rod. Rano prorodi i rađa dobro do 15 godine nakon čega joj rodnost značajno opada.

Značaj mušmule

Mušmula nije ekonomski važna voćna vrsta. Slobodno možmo reći da nema potencijala za neko ozbiljnije gajenje na većim površinama. Ipak, kao vrsta otporna na mrazeve, bolesti i štetočine, i ne preterano zahtevna u pogledu zemljišta i agroekoloških uslova, može biti zanimljiva za okućnice. Pre svega mušmula daje mogućnost iskorišćenja čak i zemljišta koja nisu pogodna za gajenje nekih drugih voćnih vrsta. Značaj gajenja mušule treba tražiti u očuvanju raznolikosti voćnih vrsta tj. u očuvanju biodiverziteta i genetskog potencijala gajenih biljaka.

Leave a Comment

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *